Marija je kao vulkan koji na trenutak, snebivajući se od nekog iznenađenja, samo na trenutak zastane i onda gruhne nova eksplozija veličanstvenih stihova. Ja jednostavno nemam dovoljno riječi da iskažem kako to na mene djeluje. Ošamućujuće i opijajuće. To je kao vodopad na Zambeziju, to je kao poplava koja razarajućom snagom Amazona nadire, to je jednostavno fascinantno. A na kraju to je ipak i brod koji ti ruku spasa nudi, ako znaš da njime upravljaš i na dno da ga ne vodiš jer na dnu je već bezbroj puta bio. Ne smijem i neću dublje da se upuštam u višeslojna i višeznačna dejstva njenih vanvremenskih stihova. To i ne primjeri jednom hercegovačkom šeretu koji se pozije i poetesa pomalo i boji. Za mene kažu da znam da vladam riječima, ali pred njenom silinom ja se gubim i postajem sitan...
Ognjen Pudar
književnik
Treba imati podosta hrabrosti da liričar donese ovakvu odluku i da se posluži, verovatno nastarijom, najintimnijom, najdirektnijom i najliričnijom formom pisanog obraćanja, formom pisma... Marijina Pisma su zaista Pisma. Kolokvijalnost i iskrenost njenog lirskog obraćanja ih čini živim, ubedljivim i istinitim. Verujem da će svako moći da odabere “svoje pismo” i sačuva ga kao da je njemu i upućeno ili kao da ga je on i napisao pa zaboravio da ubaci u poštansko sanduče....
Marijine emocije su gole, njena je reč jednostavna i čista i to je sasvim dovoljno da se ova knjiga ne ispušta iz ruku, do njene poslednje stranice...
Milomir Bata Cvetković
urednik izdanja
