I doći će dani jesenji.
Kroz prozor ću namršteno
posmatrati sivilo.
Kiše će oprati gradske ulice.
Kiše,moje saveznice.
I ugostiću setu,nostalgiju i tugu.
Uz neku pesmu dragu
na put ispratiti ptice.
Pod kišobranom ću sakriti
svoje umorno lice,
svoje suze i svoje
lude bubice.
Jesenji vetrovi sviraće
moje pesme.
U tamnoj noći
čuće se moje reči.
Obavijena maglom,
obučena u žuto lišće,
isprosiću malo topline
i ,tužna, zaštititi srce
od svih budućih
snova o sreći.
Нема коментара:
Постави коментар
Copyright ©2010/2011 by Marija Mihajlović Davidović-zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora-