Powered By Blogger

недеља, 25. јул 2010.

Pesmu mi pokloni

Neću da odgovorim
na prećutana pitanja.
Previše bi trebalo vremena
a ja sam nestrpljiva.
Neću ti dati prilku
da me sažaljevaš.
Veruj ,biće lakše
ako samo ćutim
a tebe pustim
da o nemogućem snevaš.
Ako progovorim
mogla bih i vrištati
i naglas Boga opsovati...
Ali neću!
Nismo znali da izgovorimo,
svakoga jutra,
reči dobrodošlice
svakom novom danu.
Pa sad stojimo zbunjeni
i čudom se čudimo
zašto besane noći provodimo
i zašto se
umorni budimo
i zašto se ,uzalud,
molimo nekome ,
za koga nismo baš ni sigurni
da li postoji,
i da li se i On
za nas moli.
Samo,eto jedino što tražim,
pesmu mi pokloni.
Ja sam uvek bolje znala
da ćutim
i da napišem šta slutim
a da ne izgovorim.
Pesmu mi pokloni.
Tako te jedino
mogu razumeti.
Zaboleće jače,
presećićeš me
na pola,k'o mačem.
Ja ću preživeti...
Pesmu mogu pročitati
u samoći,
tada suze slobodnije teku.
Pesmu mi pokloni.
Opevaj ,od mojih suza,
nastalu reku.

Нема коментара:

Постави коментар

Copyright ©2010/2011 by Marija Mihajlović Davidović-zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora-