Powered By Blogger

уторак, 4. јануар 2011.

Sve mi je tvoje potrebno


Prevariš me lako.
Ušunjaš se u moj jastuk
pa tu strpljivo čekaš
da spustim ludu glavu.
Na prevaru mi se uvučeš  u snove,
napraviš pometnju
u tom mom,ludom svetu,
pa ne znam,sanjam li .
Dozivaš me bez glasa,
poput mante ponavljaš moje ime,
pa počnem da zamuckujem i uzdišem
i zaboravljam započete rečenice.
Pomisliš na mene
i onda  sve svrbi i smeta,
vrpoljim se i  češkam
a svi oko mene se čude i krste,
misle luda sam ,ako može više od ovoga.
Poželiš me  i obuzme me neka čudna jeza,
čas mi je toplo,čas hladno,
pa kidam odeću sa sebe,
smeta mi,suvišna je.
Ne gledaš me a ja ludim i crvenim
i cvilim kao napušteno kuče,
željno tvog dodira,milovanja.
Ne javiš se  a ja šaljem žalbe i reklamacije
Elektrodistribuciji,Telekomu ,
Vodovodu i Kanalizaciji.
Svi su mi krivi.
Na prevaru si me navikao na sebe
ili navukao kao narkomana na drogu
pa sad kriziram i vrištim i plačem
tražeći tebe,svoju večerašnju dozu.
Hleb si mi nasušni,vino oporo.
Sve mi je tvoje večeras potrebno.

Нема коментара:

Постави коментар

Copyright ©2010/2011 by Marija Mihajlović Davidović-zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora-