Powered By Blogger

четвртак, 13. јануар 2011.

Osuđena

Evo,stojim pred vama kao na stubu srama,
duše ogoljene,džepova punih snova.
Upalite lomače ako sam grešna,
ovamo sa vešalima,giljotinama.
Jedini moj greh je što sam čista obraza.

Ako treba sudite već jednom.
Robijam ,bez presude,
zbog grešaka ,počinjenih u prošlom životu,
već trideset godina.
Osudite ili oslobodite samo, molim vas,
kažite,kada prestaje robija,
da krenem u susret dolazećim danima
nasmejana,srećna,slobodna.

Moj greh je jedino taj
što sam Boga uzalud dozivala.
Nisam poklekla,pala na kolena.
Želela sam u oči da ga pogledam i pitam
zašto sam iz spiskova srećnih izostavljena
a ni među nesrećnima me nema.
Na kom sam to spisku ja,
i za koje me visine sprema?

Evo,grešnu dušu otvaram pred vama,
i ništa više ne nudim  jer ništa i nemam.
Kažite,pobogu,koga da krivim
što napred ne umem a ostati ne mogu.
Kažite mi kako da krenem dalje,
kažite mi jer ne moram za put ni da se spremam.
Sve moje vredno počiva u meni.
Sudite ,osudite,pomozite
ovoj prokletoj ženi.

2 коментара:

Copyright ©2010/2011 by Marija Mihajlović Davidović-zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora-