Powered By Blogger

петак, 13. август 2010.

I na kraju,šta ostaje?

I na kraju,šta ostaje?

Po neka sitnica da mi zagolica oči tek,

pa da kažem kako mi je dim od cigarete

iritirao oko i da ja to ne plačem.

Onaj film, oko kog smo se posvađali,

zato što sam ja rekla da nisi mogao izabrati gori.

One ružne,žute papuče,

koje sam kupila tek da te iznerviram,

zato što si par sati pre toga rekao

kako bih ja spiskala sve ,do zadnjeg dinara,

koliko god mi čovek novca dao.

Mogla bih nabrajati tako,do sudnjeg dana,

sve te stvari koje me vežu za tebe.

Mogla bih pričati o našim svađama,

mom vikanju i tvom ćutanju,

koje me je dovodilo do ludila,

zato što bi,na kraju ispalo,

da sam se sama sa sobom svađala.

Mogla bih udaviti ljude pričama

o našim bračnim brodolomima

i zajedničkim borbama sa sledbenicima ludila.

Možda bi me poslali na one grupne terapije

sa anonimnim alkoholičarima

ili tek izlečenim narkomanima,

tek da im pokažem da postoji

i deseti krug Pakla

a to je ljubav bezrezervna,svepripadajuća,

moja ljubav ,na nogama od stakla.

Mogla bih...

Toliko je toga o čemu bih pričala.

Ali se bojim da sam preslaba

kada treba pričati o tebi.

Bojim se da ću vrisnuti i zaplakati...

Bojim se da me niko neće saslušati.

Bojim se da će me udaviti prećutana sećanja.

Bojim se da ću prestati disati

a da nikom ne ispričam koliko sam te volela.

Нема коментара:

Постави коментар

Copyright ©2010/2011 by Marija Mihajlović Davidović-zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora-