Powered By Blogger

уторак, 3. август 2010.

Samo to

A trebalo je samo
jedno lice nasmejati,
u nečije oči zvezde ubaciti,
nečiju kosu suncem obojiti
i voleti...Samo,jednostavno,voleti.
Trebalo je Pepeljugu u najlepšu haljinu obući,
pružiti joj ruku,na najlepši bal povesti,
i ponositi se sobom.
Trebalo je samo deo sebe dati
i verovati...Samo,jednostavno,verovati.
Bilo je dovoljno malo nežnosti dati,
svoje snove okrnjiti i drugom taj okrajak pokloniti.
Sasvim je dovoljno čovek biti.
Potrebno je samo to želeti...
Samo, jednostavno, želeti.

Pa ,ipak...
Teško je,preteško,
osmehe poklanjati.
Za osmehe je potrebno srećan biti.
Ipak,mi nismo klovnovi.
Teško je,preteško,lažno se smejati.
Teško je od Pepeljuge princeza postati,
u bajke treba verovati
a nismo deca,na žalost smo odrasli.
Teško je verovati...teško,preteško je verovati.
Ipak je najteže nežnosti poklanjati
ako nemamo kome.
Nije potrebno samo želeti.
Potrebno je imati kome
nežnosti pokloniti.

Нема коментара:

Постави коментар

Copyright ©2010/2011 by Marija Mihajlović Davidović-zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora-