Powered By Blogger

уторак, 3. август 2010.

Cirkus

Opet je cirkus u našem gradu,
Vrti mi se u glavi od gužve,
šarenih svetiljki,
šećerne vune i vesele muzike.
Hoću,pridružiću im se!
Živeću životom čergara.
Hodu po tankoj žici
već sam sklona,
za tu atrakciju sam rođena.
Mogu i masku klovna staviti.
Naučila sam kriti svoje lice.
Sve oko sebe mogu nasmejati
i svi će reći
'Vidi koliko je luda'.
Ja ću se samo
bez prestanka smejati
i nadati
da maska neće spasti
i sva ta vesela lica razočara.
Mogu izvesti
i tačku s lavovima.
Na lavlje čeljusti sam navikla.
Ukrotiću najsmrtonosniju zmiju.
Rečima bih je obrlatila.
Jesam,jesam slatkorečiva.
Ipak,
ono što me najviše mami
je život lutalice.
Svakoga meseca druga lica,
drugi ljudi,
neke druge,
nepoznate ulice.
Nebo je granica
a drumovi kolevka
za sva ta draga,cirkuska lica.
Odlazim s cirkusom.
Ja sam lutalica!

Нема коментара:

Постави коментар

Copyright ©2010/2011 by Marija Mihajlović Davidović-zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora-