Powered By Blogger

уторак, 16. новембар 2010.

PRE ODLASKA

Otići ću.

Na stolu ću ti,umesto oproštajnog pisma,

ostaviti svoje srce pa radi s njim šta hoćeš.

I onako si ga toliko puta ranjavao

da mi takvo okrnjeno više i ne treba.

Previše smo dočekali svitanja zajedno.

Sada bih sve naredne zore da prespavam.

Namiriši jastuke u neke druge mirise,

sakrij moje tragove u postelji,

promeni posteljinu,onu našu baci,

da te ne podseća na mene,na obrise mog tela,

da te ne seća na moje uzdahe,snove i šaputanja.

Milija su mi sada sva moja buduća lutanja

od naših zajedničkih mirnih luka.

Nacrtaj sebi lažan osmeh na lice,

našij sebi krila Anđela,

stavi masku nekog drugog čoveka,

pokušaj da budeš drugi neko,

ipak ćeš ličiti na klovna,

tebi zapravo maska i ne treba.

Sve svoje osobine akrobate

ponudi nekom ko je bar malo naivniji od mene.

Svoje telo kameleona ponudi na tender.

Meni je dosta.

Upoznala sam sva lica i naličja tebe.



~~~~~~~~



Ali....pre nego odem,

naučiću te kako da odglumiš sreću.

Naučiću te kako da sakriješ rane koje krvare.

Naučiću te kako da se boriš i onda kada si najslabiji,

kako da ustaneš kada ti je grob potrebniji.

Naučiću te da preživiš i onda

kada ti se čini da je nemoguće preživeti,

naučiću te da budeš čudna zverka,

stvoriću od tebe čoveka.

Pre nego odem to će biti

moja osveta.




Нема коментара:

Постави коментар

Copyright ©2010/2011 by Marija Mihajlović Davidović-zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora-