Powered By Blogger

четвртак, 25. новембар 2010.

Ne budi me

Ne budi me.Još bih da spavam.
Toplo mi je ovde.
Vidiš da sam se sakrila
ispod  sedam oblaka.
Luda mi glava
pa juri snove
a oni pobegoše,na nogama od stakla.
Ne budi me,molim te.

Ostavi me.
Pa šta ako me nažuljalo
zrno graška ispod dušeka.
Ne smeta.
Ovo su moji snovi,moja bajka.
Samo me pusti da spavam.

Ne,ne ulazi mi u snove.
Ne želim da čujem tvoj glas,
ne mešaj mi se u moj svet  šaputanja.
Ne kvari mi svojim prisustvom
zemlju Nedođiju.
Odvedi svoje lice
da ne bude prvo koje ću da ugledam,
jednom kada prestanem da spavam.

Uzalud ću,znam ,da se probudim.
Ponovo će biti veče i neki čudni ljudi
oko mene,sene.
Popiće moje vino meni u čast,
častiće moje svirce,
pevaće moje pesme
a neće videti mene.

Ne budi me,molim te.

Нема коментара:

Постави коментар

Copyright ©2010/2011 by Marija Mihajlović Davidović-zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora-