Powered By Blogger

субота, 12. јун 2010.

Ako me ostaviš...

Ako me ostaviš...
...Izbaciću sve tvoje stvari kroz prozor.
Pokupiće ih Cigani čergari.
Spaliću naše slike u sudoperi,
da ne bih izazvala požar
(poznata sam po tome).
Razbiću tvoj omiljeni šah sa magnetom,
ma ko još igra šah sa samim sobom.
Bože,kao da sam živela sa detetom.
Tvoj pribor za brijanje prisvojiću,
moje noge takođe traže kvalitetnu negu.
Alat koji nisi koristio nikada
a njime si se ponosio
kao da si najveći majstor na svetu,
kao da se takav još nije rodio,
pokloniću onom zgodnom komšiji sa drugog sprata.
Uz osmeh ću mu pokucati na vrata,
ponuditi mu šoljicu zelenog čaja,
znam da voli zeleni čaj,
pije ga godinama.
Ukloniću sve tvoje tragove iz kreveta,
tvoj miris na koji miriše sva naša posteljina
nestaće valjda za par dana.
Ne boj se ,snaći ću se ja sama.
Za večeru ću jesti tvoje omiljeno jelo,
koje nisam spremala već dugo,
uveče ću na TV-u gledati
sve što smo zajedno gledali.
Napuniću kadu sa kupkom koja miriše na mango,
taj miris si posebno voleo.
I...
Ako me ostaviš,
da li bi i mene poveo sa sobom?

Нема коментара:

Постави коментар

Copyright ©2010/2011 by Marija Mihajlović Davidović-zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora-