Powered By Blogger

среда, 9. јун 2010.

Fortuna

Hajde da pobegnemo odavde.
Spakuj u ranac samo ono najdraže.
Ako neko kaže da si lud ,odgovori
da je ' ludost dar obećan ludima' (izvini sister,ovo sam pozajmila)
i da je ludost zapravo olakšanje
i odličan izgovor za neprilagodjeno ponašanje.

Hajde da ostavimo sve i odemo samo.
Bez osvrtanja,bez obzira prema precima.
Zaboravimo sve ono čemu su nas učili.
Niko nam se nije zakleo da je to ispravno.
Bačene su u vetar sve reči koje smo naučili.
U sporazumevanju sa svetom dobro smo se namučili.

Hajde da otputujemo negde.
Karta u jednom pravcu nije prokletstvo već obećanje.
Pomisli samo koliko je kontinenata koje nismo videli.
Pomisli na običaje koji su od naših toliko različiti.
Zamisli sve te predele i daljine koje kao da samo nas čekaju
i koje mogu mnogo više da obećaju ,
od ovog našeg umornog Balkana.

Istorija će nas ugušiti ,u to sam sigurna.
Pokazalo se da nam nije majka već maćeha.
Uporno se držimo tradicionalnih običaja
kao da nam sva naša patnja nije dovoljna.
Raširi krila ,poleti.Koreni su nam se obmotali oko nogu.
Šta nam je prošlost donela osim košmara
i umornih ljudi koji da žive više,ovako,ne mogu?

Pet stotina godina smo robovanje mirno podnosili
pa valjda nam je zato ,sada ,teško
od robovlasničkog položaja se oprostiti.
Hajde,raširi jedra.Neka nas vetrovi Fortune prate.
Ona je tu,uvek uz lude.I uvek uz one
koji će jednom,možda poželeti da se vrate.
Fortuna će biti tu uz nas dok lutamo.
Furina će nas čekati da se vratimo.(i toga se jedino plašim)

Нема коментара:

Постави коментар

Copyright ©2010/2011 by Marija Mihajlović Davidović-zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora-