Junska jutra ,topla i sunčana,
mame nas svetlošću,zovu na smeh.
Širim ruke i grlim težak miris lipe,
o,kako je ,ponekad, lep ovaj svet.
Otvaram prozore,udišem život,
željna dobrote,pružam ruke.
Dotaknimo oblake,mahnimo putnicima u avionima,
leteti je lako, ako letimo u parovima.
Dajem ,na poklon, sebe životu,
verujem da ima pravde.
Kad procveta lipa pod mojim prozorom,
ja imam nade...U bolje sutra.
Нема коментара:
Постави коментар
Copyright ©2010/2011 by Marija Mihajlović Davidović-zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora-